Digitalni sadržaj

Cijena zlata i njegova prava vrijednost

Registrirajte se za

Praktični webinar i zlatu i srebru.

Prisustvovanje je besplatno za kupce knjige “Fortuna: Umjetnost bogatstva”. O datumu webinara bit ćete obaviješteni putem e-pošte.

Ispunite niže navedene podatke za registraciju na webinar o zlatu i srebru.

Zlato, plemeniti metali, novac kraljeva

Suze sunca. Požuda kraljeva. Ljubav polubogova. Nije postojao niti jedan drugi metal u povijesti koji je bio toliko obožavan i željen na svim stranama svijeta. Nije se stvorio na silu, stvorio se prirodno. Ljubav prema zlatu i njegovoj umjetničkoj upotrebi gorjela je u srcima Indijaca, Azijata, Europljana i Afrikanaca. Nakon otkrića Australije ljubav prema zlatu rasplamsala se i na tamošnjem kontinentu.

Iz Afrike stiže priča o najbogatijem čovjeku svih vremena. Mansa Musa nepoznat je većini ljudi danas. No, kao vladar Malija u 14. stoljeću, posjedovao je ogromne količine zlata i rudnike zlata. Njegovo zlatno bogatstvo danas bi vrijedilo preko 400 milijardi dolara. Ključ za razumijevanje bogatstva u zlatu nije njegova trenutna vrijednost u dolarima, već koliko je to zlato bilo teško. Nitko ni prije ni poslije nije stekao takvo bogatstvo. Musa je smatrao da zlato mnogo vrijedi jer ga je on sam imao i njime je mogao kupiti što god je htio. Očito nije razumio što je osnova za vrijednost zlata. A to je da je vrlo rijetko. I sve dok on sam ima većinu zlata i koristi ga dio po dio, njegova vrijednost ostaje. Budući da Musa to nije razumio, ubrzo je izazvao katastrofu i kao rezultat toga, gotovo nitko nije čuo za njega nekoliko stoljeća. Ali na temelju onoga što je uspio učiniti, ili je Musa za svaki slučaj podmitio povjesničare da ovu tešku epizodu pometu pod tepih.

Mansa Musa je 1324. godine krenuo iz Malija na hodočašće preko Sahare u Egipat, i preko njega do Arapskog poluotoka, s golemom karavanom, također natovarenom ogromnim količinama zlata, kako bi posjetio Meku i Medinu. Na hodočašćima je običaj iskazivati dobročinstvo, pa je on u Kairu, Meki i Medini podijelio toliko zlata sirotinji da mu je zbog toga pala kupovna moć.

Osnova vrijednosti je rijetkost. Zlato toliko vrijedi jer je vrlo rijetko. I sada Mansa Musa maršira u grad, bacajući vreće i vreće zlata iz svojih kola. Na prvi pogled bila je to sreća, ali završila je s deset godina agonije, ekonomske krize i gladi.

Zbog količine zlata koja se iznenada pojavila na malom komadiću svijeta, zlato više nije bilo rijetka pojava. Tada su ga gotovo svi imali. A vrijednost zlata je brzo i drastično pala. Cijene su skočile u nebo, a prvo su gladovali oni koji nisu dobili zlato. A onda ostali.

Baš tu se vidi užasna moć inflacije. A možete si zamisliti što inflacija radi i što će sve napraviti s papirnatim novcem koji je već kod svog kreiranja bez pokrića vrijednosti.

Još je starija priča o zlatu iz drevnog Sumera, jedne od prvih civilizacija na svijetu. Iz tisuća glinenih pločica starih čak 6000 godina, u prijevodu Zacharyja Sitchina, saznajemo zanimljivu priču za koju ne znamo je li bila istinita ili je najprodavaniji znanstveno-fantastični roman svih vremena. Na pločicama je pisalo da su planet Zemlju prije pola milijuna godina posjetili visoko tehnološki napredni stanovnici planeta AN.UNAK.KI (njih 50 došlo je s neba) i stoji da su došli s planeta Nibiru (Planet križanja). Kaže se da se staza ovog planeta siječe sa stazom planeta našeg sunčevog sustava.

A što je ove svemirske putnike dovelo upravo na naš plavi planet? Potraga za vodom?

Ne, posjetitelje je vodila želja za zlatom. Drugim riječima, smrtonosna potreba za zlatom.

Sumerani kažu da je AN.UNAK.KI trebalo zlato kako bi posuli zlatnu prašinu po atmosferi svog planeta te time ojačali zaštitni omotač. Očito su neodgovornim ponašanjem uništili okoliš svog matičnog planeta (zvuči poznato?).

Sumerani su zapisali mnogo više stvari o AN.UNAK.KI i urezali ih u razne glinene pločice. No, za našu je knjigu važna činjenica da su posjetitelji s druge planete zlato počeli kopati u Africi, na području današnjeg Zimbabvea. I ubrzo se AN.UNAK.KI susreo s nepremostivom činjenicom: na cijelom planetu ima toliko malo zlata da bi se sve zlato koje je ikad iskopano u svijetu moglo staviti u 3 olimpijska bazena.

To je to.

Kako je završila priča o naporima AN.UNAK.KI da spase svoj rodni planet, glinene pločice ne govore (ili one nisu preživjele tisućljeća). Ali od uspona prve civilizacije na svijetu, zlato je vječna želja vladara (i s njima, naravno, svih ljudi).

Rijetkost zlata

Zlato ima mnoga prekrasna fizička svojstva, lako se oblikuje i idealno je za izradu prekrasnih ukrasa. Nikada ne tamni, čak ga ni morska voda ne nagriza, te je i većina kiselina nemoćna protiv zlata. Zlato je tako reći vječno i zauvijek lijepo. Povrh svega, zlato je izuzetno rijetko.

Zlato je od svih metala najlakše kovati. Može se rastegnuti u žicu debljine jednog atoma, koja se zatim može rastegnuti znatno dalje prije nego pukne. Takve vrste nanožica deformiraju se stvaranjem, preusmjeravanjem i migracijom dislokacija i kristalnih dvojnika, bez ikakvog zamjetnog povećanja tvrdoće. Jedan gram zlata može se smotati u list od 1 m2. Zlatni listići se mogu stanjivati toliko dugo dok ne postanu poluprozirni. Propuštena svjetlost izgleda zelenkasto-plave boje jer zlato snažno odbija žuto i crveno svjetlo. Takve poluprozirne ploče također snažno reflektiraju infracrveno svjetlo, što ih čini korisnim za toplinsku zaštitu u vizirima odijela otpornih na toplinu i svemirskih odijela. Zlato je dobar vodič topline i elektriciteta.

Do 2019. godine čovjek je iskopao 205.238 tona zlata iz zemlje. To odgovara kocki sa stranicama od 21,7 metara. Oko 50% novog zlata odlazi u nakit, 40% u investicije i 10% u industriju. Visoka duktilnost i savitljivost zlata, otpornost na koroziju i većinu drugih kemijskih reakcija te električna vodljivost doveli su do dodatne upotrebe u električnim konektorima otpornim na koroziju u svim vrstama računalnih uređaja (njegova glavna industrijska uporaba). Zlato se također koristi u zaštiti od infracrvenih zraka, proizvodnji obojenog stakla, proizvodnji zlatnih listića te u stomatologiji. Neke soli zlata još uvijek se koriste u medicini kao protuupalni lijekovi. Od 2017. godine najveći svjetski proizvođač zlata je Kina, s 440 tona godišnje.

Svo zlato ikada iskopano u svijetu u povijesti iznosi 205.000 tona. Pretpostavljamo da nije izgubljeno apsolutno ništa, iako se procjenjuje da je oko pet posto zlata, unatoč brižljivom skladištenju, a dijelom i zbog upotrebe u industriji, ipak izgubljeno. Izvor: Wikipedia

205.000 tona zvuči puno. Ali zlato ima izuzetnu gustoću, vrlo je težak element. Stoga, zamislimo količinu zlata u obliku kocke. Svih 205.000 tona zlata koje je ikada iskopano može stati u jednu kocku s duljinom ruba od 21,7 metara.

To je to. Jedna kocka s rubom od 21,7 metara za svih 7 milijardi 800 milijuna ljudi koji sada žive na svijetu i za milijarde ljudi koji dolaze poslije nas.

Nešto vrlo rijetko i vrlo poželjno ima visoku cijenu. Ali prema ovom tumačenju i prema činjenicama, zlato je još uvijek poprilično prejeftino. Zašto je to tako i kako se zapravo manipulira cijenom zlata objasnit ću u nastavku.

Ukupna količina ikad iskopanog zlata stoga se procjenjuje na 205.000 tona. Dio tog zlata čuvaju središnje banke jer je zlato osnova njihove vrijednosti, sve ostalo je papirni novac koji zbog inflacije iz godine u godinu gubi vrijednost.

Službeno dostupni podaci prikazuju 10 najvećih zlatnih rezervi prema središnjim bankama pojedinih zemalja

Na popisu 10 najvećih zlatnih rezervi nalazi se 7 europskih zemalja s Rusijom. Samo 3 središnje banke (Kina, Indija i Japan) dolaze iz Azije. A gdje je ostatak svijeta?

Buduća potražnja za zlatom

Što ovo može predvidjeti za buduću potražnju za zlatom od središnjih banaka (i rezidenata) iz Azije i drugih dijelova svijeta?

Samo Kina ili Indija imaju nekoliko puta više stanovnika nego čitave Sjedinjene Države ili Njemačka zajedno. Kina i Indija tradicionalno vrlo visoko cijene zlato i iz godine u godinu povećavaju količinu zlata koju kupuju za zlatne rezerve.

Međutim, u usporedbi s Njemačkom ili čak SAD-om, dijele ih tisuće tona zlata po glavi stanovnika. Samo to znači da će potražnja za zlatom samo rasti.

Kako_varcevati_umetnost_bogastva_navodila_martin_korosec

Kraj iskopavanja zlata

Nakon oko 8.000 godina iskopavanja zlata, zasigurno najtraženijeg elementa u zemljinoj kori, zalihe zlata koje se još mogu iskopati uz poznate rezerve i postojeću tehnologiju bliže se kraju. U svakom slučaju, procjene stručnjaka govore o skoroj budućnosti u kojoj će se ostvariti relativni kraj globalnog iskopavanja zlata. Prema prognozama, ovaj će se scenarij dogoditi već između 2030. i 2050. godine. Tada ćete se vi i čitatelji ove knjige približiti, ili biti neposredno prije ili već u trenutku, umirovljenju. A tada će nam najviše trebati imovina čija se vrijednost neće smanjivati i bit će likvidna, što znači da je možete prodati u bilo kojem trenutku. Ako će vađenje zlata rudarenjem tada prestati ili se barem drastično smanjiti i poskupjeti, to će svakako podići cijenu zlata naviše.

Slično predviđanje vrijedi i za srebro. Oba plemenita metala vađena su tisućama godina, a prije ili kasnije svako se nalazište iscrpi.

Prema predviđanjima, zlato će nestati već oko 2030. godine. Srebro će nestati oko 5 godina nakon toga. U svakom slučaju vrlo brzo!

Dakle, više neće biti moguće vaditi zlato iz prirode na takav način, taj volumen i za tu cijenu. Doći će dan kada će naslovnice biti pune izjava: Zlato je nestalo. Zlata više nema.

No, kada je riječ o sjaju zlata, brojke nas mogu zabljesnuti, a tu prije svega mislim na službene statistike o zlatnim rezervama središnjih banaka. Uglavnom bi nas trebale zanimati dionice središnje banke SAD-a ili FED-a. Sjedinjene Američke Države navodno čuvaju 8.134 tone zlata u najzaštićenijoj tvrđavi na svijetu, Fort Knoxu, kao i u West Pointu i Denver Mintu.

Tolika masa zlata postignuta je između ostalog i zato što su ga SAD predale na zaštitu, a to je vrijedilo i za npr. Francusku ili Njemačku.

Ali kako znamo da trezori Fort Knoxa (i trezori drugih središnjih banaka) zaista drže točno onoliko tona zlata koliko pokazuju službeni podaci? Središnje banke nude jednostavan odgovor: morate nam vjerovati jer smo mi središnje banke.

Nijedna središnja banka ne dopušta inspekciju neovisnih revizora.

Zlatni kartel

No mnogi stručnjaci ozbiljno sumnjaju da središnje banke još uvijek imaju onoliko zlatnih rezervi koliko je prikazano na papiru. Na temelju višegodišnjih događaja vjeruju da su središnje banke, predvođene FED-om i Međunarodnim monetarnim fondom, odlučile što više sniziti cijenu zlata kako bi uvjerile građane da je sustav papirnog novca bolji od zlata. Stoga se fizičko zlato, koje bi trebalo biti u trezorima središnjih banaka kao nacionalno blago, počelo posuđivati poslovnim bankama.

U početku je sustav radio prilično dobro. Ukratko, prema opisu Jürgena Müllera, to ide ovako. Središnje banke posuđivale su fizičko zlato središnjim bankama po vrlo niskim godišnjim kamatama od 1-2%.

Komercijalne banke su dobiveno zlato odmah prodavale na tržištu (pa je zlato prelazilo u sefove ljudi i pretvaralo se u prstenje, naušnice i ogrlice). Dobiveni novac koristili su za zajmove rudnicima zlata uz nešto veću kamatu od 3-4%. Banke su, dakle, nešto zaradile na razlici između kamata. Rudari zlata, zadovoljni velikim zajmovima po niskim kamatama, također su počeli kopati zlato u područjima gdje je zlato bilo teže i stoga skuplje za vađenje. Ideja je bila da rudnici plaćaju komercijalnim bankama u zlatu, koje bi ga potom vraćale središnjoj banci.

Tko ništa ne nauči iz povijesti, mora je ponovno doživjeti. Središnji bankari su zaboravili priču o Mansa Musi i povećanom odljevu zlata (ili su upravo to planirali učiniti).

Budući da se na tržištu pojavila veća količina zlata koje je trebalo biti u podrumima središnjih banaka kao temelj vrijednosti nacionalne valute, cijena zlata na tržištu prirodno je počela padati.

I tako je krenula opet ista priča…

Budući da je zlato sada manje vrijedilo na tržištu, zlato u posjedu središnjih banaka vrijedilo je manje. Time je smanjena vrijednost zajmova u zlatu poslovnim bankama i vrijednost kamata.

Rudnici, koji su zbog jeftinog novca počeli rudariti čak i u slojevima gdje je bilo manje zlata i bilo ga je teže, tj. skuplje nabaviti, suočili su se s problemom koji nisu mogli riješiti: troškovi proizvodnje zlata su porasli, cijena zlata pala, dok su krediti i kamate ostali kakvi su bili prije pada cijene zlata. Da bi otplatili vrijednost kredita, sada su morali akumulirati znatno više zlata, koje je bilo manje vrijedno, a troškovi proizvodnje su porasli! Samim tim se skraćivao životni vijek rudnika, a zbog niže vrijednosti zlata više se nisu isplatila ulaganja u traženje novih nalazišta.

Rudnici su se tako našli u problemima kada je trebalo komercijalne banke opskrbiti zlatom. Umjesto da se bavi time kako vratiti zlato koje su posudili središnjim bankama, bavili su se time kako povećati kratkoročnu zaradu za nekoliko postotaka. Komercijalne banke likvidnosti, koje su dobivale kupnjom zlata od središnjih banaka i prodajom na tržištu, više nisu ulagale u kredite rudnicima zlata, nego su kupovale državne obveznice koje su donosile postotak ili dva veće kamate.

Izgubljeno zlatno blago

Bill Murphy, predsjednik Odbora za antimonopolsko djelovanje američkog zlata, procijenio je 2005. godine da su središnje banke tržištu posudile oko 20.000 tona zlata kako bi spriječile rast cijene zlata. Međutim, nije jasno jesu li im poslovne banke zbog opisanih problema tu masu zlata vratile (u cijelosti ili djelomično). Taj se broj stoga mora oduzeti od službenih rezervi središnjih banaka. Središnje banke ne dopuštaju neovisne revizije zaliha zlata. Na primjer, SAD je posljednji put dopustio reviziju svojih zlatnih rezervi davne 1955. godine. Dakle, samo deset godina nakon završetka Drugog svjetskog rata i nikad više.

Poseban primjer su zlatne rezerve Njemačke. Osim gore opisanih događaja, posebnost njemačkog slučaja je da se u Njemačkoj drži samo 2% od svojih 3,364 tone zlata. Ali gdje je preostalih 98% njemačkog zlata? Stručnjaci se slažu da se najveći dio zapravo nalazi u SAD-u, u podrumu njujorške Banke federalnih rezervi, te da ga Njemačka fizički nikada neće vidjeti. Kakva je to ravnoteža da imate samo 2% cjelokupne dionice u svom vlasništvu, a 98% u drugoj državi, na drugom kraju svijeta. I za ovu državu je jasno da zlato iz svojih rezervi u velikim količinama posuđuje na tržište, odakle se više ne vraća. Ne samo da su SAD odbile njemački zahtjev za povrat zlata. SAD čak nije dopustio Njemačkoj reviziju vlastitog zlata u skladištima FED-a.

 

Čitajući ovu priču, mislite li da bi pedantni Nijemci otkrili da nedostaje puno zlata?

Posljednji koji su vratili svoje zlatne rezerve iz SAD-a bili su staromodni Francuzi. Godine 1965. Charles De Gaulle zahtijevao je da SAD preda svoje zlatne rezerve Francuskoj. Nije birao riječi i sredstva. SAD su se oduprle, ali konačno je 1971. francuski ratni brod ušao u njujoršku luku s jednom misijom: odnijeti kući francusko zlato.

Prisjetimo se da je ovaj bojni brod prošao kraj čuvenog Kipa slobode koji je Francuska poklonila novoosnovanom SAD-u, te da je upravo Francuska golemom novčanom potporom pomogla SAD-u da porazi Veliku Britaniju. Čak i taj gigantski trošak doveo je narod Francuske preko ruba i na kraju su sami izveli revoluciju i riješili se kralja Luja XIV.

Tako su Amerikanci vidjeli da su Francuzi ozbiljni i, s obzirom na njihovo veliko iskustvo s giljotinama, radije su predali zlato njima. Ali, ovaj uspješan pothvat 1971. bio je posljednji put da su zemlje koje drže zlato u Sjedinjenim Državama mogle dobiti ili izvršiti reviziju zlata iz Sjedinjenih Država.

Nešto da zaokupira misli: ako središnje banke poput FED-a kažu da je zlato relikt starog doba, da je sada doba novog, papirnatog novca i da je to budućnost – zašto se onda toliko drže zlata? Očito je da igraju dvostruku igru.

Stoga je teško utvrditi kolike su stvarne rezerve zlata središnjih banaka. Imamo samo dvije mogućnosti. Potpuno vjerovati središnjim bankarima i reći si da će sve biti u redu. Ili na temelju tih podataka utvrditi da je još brže došlo vrijeme kada će zlata početi biti sve manje.

Povratak stvarnog zlata (i srebra)

Unatoč naporima središnjih banaka da snize cijenu zlata i učine sektor plemenitih metala što manje atraktivnim, cijena zlata nastavlja rasti. U posljednjih 15 godina ostvaruje prosječno 8% povrata rasta cijena. I ne plaćate porez na dohodak na taj povrat!

Zlato i srebro ne donose nikakav povrat, kamatu, dividendu. Ležanje u sefovima samo stvara troškove. To je mišljenje koje vam žele usaditi središnje banke.

Zašto središnje banke žele sniziti cijenu zlata i srebra?

Zašto je potrebno smanjiti cijenu zlata i srebra? Kako se u očima ljudi ne bi vidjela kao vrijednost koja bi opet mogla postati temelj za monetarni sustav iza kojeg stoji čvrsta vrijednost. Kad bi se to dogodilo, elite bi se morale odreći strojeva za tiskanje novca od nule. Naime, elitama više odgovara stvaranje tisuća milijardi papirnatih, sada elektroničkih, a uskoro vjerojatno i kriptovaluta od nule.

U isto to vrijeme privatne institucije poput FED-a naplaćuju kamatu za uslugu stvaranja novca od nule. Oni služe i ujedno kontroliraju financijske tijekove i rast ili pad gospodarske aktivnosti (kriza). Potencijalne loše posljedice tako plaćaju na kraju ljudi svojom ušteđevinom i nižim životnim standardom. Sustav kakav sada postoji uvijek odgovara elitama na vrhu. U doba gospodarskog rasta odlično prolaze jer posjeduju kapital, proizvodnju, pa čak i tiskanje novca. Elite se odlično snalaze, pa čak i bolje u krizama, jer tada mogu isprintati još više kamata i posuditi ih dalje u bankarski sustav. Kasnije će im ta glavnica biti plaćena u obliku kamata. I još nešto ide na ruku elitama: za njih je vrijeme krize vrijeme jeftine kupovine. Budući da uvijek imaju novca, mogu po niskim cijenama kupiti stvarnu vrijednost, tvrtke, proizvodnju, intelektualno vlasništvo.

Kako_ravnati_z_denarjem_primeri_umetnost_bogastva_martin_korosec

S monetarnim sustavom koji je podržan zlatom ili srebrom, elite su ograničene i mogu potrošiti samo onoliko novca koliko je podržano zlatom ili srebrom. Dakle, novac stabilno održava svoju vrijednost i zahtijeva da se ne troši beskrajno u investicije. To ljudima daje plaću u valuti koja zapravo ima vrijednost i ne gubi vrijednost. Na taj način ljudi mogu štednjom stvoriti stabilnu imovinu koja im osigurava da će preživjeti buduće krize, nepredviđene događaje i imati dovoljno novca i u mirovini.

Kapital, s druge strane, mora mudro ulagati novac koji donosi održivu dobit. Dakle, sve se vraća u neku normalu, izlazi iz ludog svijeta koji traži veće profite zbog više novca, više interesa, koji zahtijeva veću proizvodnju za manje troškove, ali uzrokuje uništavanje okoliša, prirodnih resursa i na kraju krajeva ne manje važno, cijelo društvo, koje završi s hrpom bezvrijednog novca i kupnjom otpada i smeća.

Zlatni rudnici

Ulaganja u rudarske dionice. Samo dionice onih trgovina koje ne štite trgovine. 16 najvećih rudarskih kompanija predstavlja HUI indeks. Od 2000. godine ovaj je indeks narastao nekoliko puta više od indeksa tvrtki s hedge poslovima, XAU indeksa.

Određivanje cijene zlata:

PREDNOSTI

Država krade (oduzima) zlato

U kriznim vremenima, kada se država oslanja na sve manje vrijedan papirni novac i želi građanima ukrasti i posljednju imovinu, država ide i na tako ekstremne i podmukle mjere kao što je pljenidba imovine.

Nedavno je takav slučaj zaplijene zlata bio u Sjedinjenim Državama, Sovjetskom Savezu i u Kini.

I dok biste za komunističke zemlje čak i pomislili da je moguće da su oteli zlato ljudima, ako su im već uzeli svu ostalu imovinu (a često i živote), za većinu ljudi takva činjenica je krajnje nevjerojatna.

I doista, čak i u SAD-u, “zemlji slobodnih”, poznatoj po svojim rudnicima zlata, predsjednik Roosevelt je 1934. godine donio zakon kojim je državno privatno vlasništvo nad zlatom postalo kazneno djelo. Vlasnici zlata morali su ga prodati državi, i to po znatno nižoj cijeni. Tko to nije učinio i zadržao (dio) zlata riskirao je kaznu od tadašnjih 10.000 dolara (današnja vrijednost bi bila oko 210.000 dolara) i/ili 10 godina zatvora!

Sve do 1974. godine, tj. 40 godina, u SAD-u je bilo ilegalno posjedovati zlato.

Time je država lišila ljude mogućnosti da se zaštite od obezvrjeđivanja novca.

Rusija je tek 1998. godine počela dopuštati svojim građanima da počnu kupovati i skladištiti zlato.

Međutim, Kina je jedva 2002. godine započela s mijenjanjem zakona koji su strogo kažnjavali ljude za posjedovanje samo nekoliko grama zlata.

Prohibicija srebra

Dakle, na temelju povijesnog iskustva, zlatu prijeti opasnost da ga u kriznim vremenima otme država i oduzme ga građanima. Zato je iznimno važno da zlato otkupite i zaštitite na način da država do njega ne može doći, čak i kad bi htjela.

Zlato stoga održava svoju vrijednost kupovne moći kroz godine, desetljeća i stoljeća.

Ne oporezuje se, dobit od prodaje je oslobođena poreza.

Likvidno je, možete ga prodati bilo kada i bilo gdje u svijetu.

Čak i mali komadi imaju veliku vrijednost. Dva-tri kilograma zlata u vreći već su pravo bogatstvo.

Stara mudrost kaže: tko nije morao prodati svoje zlato, imao je miran život.

Još jedna stara mudrost kaže: tko posjeduje zlato, taj ima miran život.

Kako pravilno kupiti zlato, osigurati ga i izvući maksimum iz posjedovanja zlata?

Besplatno se registrirajte za webinar o zlatu i srebru.

Vsi izračuni in rezultati v knjigi opisanih tehnik so primeri in niso garancija za rezultate v prihodnosti ali za vse uporabnike. Avtor Martin Korošec, uradni zastopniki založnika in podjetje niso finančni svetovalci, borzni posredniki ali registrirani investicijski svetovalci. Vse vrste investicij ali poimensko izpostavljena podjetja ali finančnih inštrumentov so predstavljeni zgolj za izobraževalne namene in ne z namenom priporočanja za nakup. Pred investicijo se posvetujte z izbranim licenciranim svetovalcem.